Svakog dana od 14 do 23

0800-300-303

vanja@centarsrce.org

En Sr

Razmišljaš li o samoubistvu?

Molim te da prvo pročitaš sledeće.

Ako te trenutno muče misli o samoubistvu, daj sebi malo vremena da pročitaš ovaj tekst. Trebaće ti samo pet minuta. Ne želim da te odgovaram od tvojih neprijatnih osećanja. Nisam ni psihoterapeut, niti bilo koji drugi stručnjak za mentalno zdravlje, već samo neko ko razume kako je kada se osećaš loše.

Ne znam ko si ti, ni zašto čitaš ovaj tekst. Jedino što znam, to je da ga čitaš i to je dobro. Mogu da pretpostavim da si ovde zato što si u nevolji i razmišljaš o prekidu svog života. Ako je tako, voleo bih da budem sa tobom u tim trenucima, da sedimo i pričamo, licem u lice i iskreno iz srca, ali pošto je to neizvodljivo, biće dovoljno i ovako.

Znam mnogo ljudi koji su želeli sebi da oduzmu život, pa imam neku sliku o tome kako se osećaš. Znam i da ti se sigurno ne čita dugačka knjiga o tome, pa ću se truditi da budem kratak. Dok smo zajedno narednih par minuta, postoji pet jednostavnih, praktičnih stvari koje bih voleo sa tobom da podelim. Ne želim da se prepiremo oko toga da li bi trebalo sebi da oduzmeš život, ali pretpostavljajući da već o tome razmišljaš, mora da ti je prilično teško.

Pa, pošto si još uvek tu (što je zaista dobro) želeo bih da te zamolim da ostaneš sa mnom do kraja teksta. Nadam se da to znači da si barem malkice nesiguran, negde duboko iznutra, oko toga da li stvarno nameravaš da okončaš svoj život. Često se ljudi tako osećaju, čak i u trenucima najveće tame i očajanja. Takva vrsta nesigurnosti je normalna i sasvim u redu. Činjenica da si u ovom trenutku još uvek živ znači da si možda ipak pomalo neodlučan, da iako želiš da umreš, jedan deo tebe ipak želi da živi dalje. Dobro, zadržimo se na tome narednih nekoliko minuta.

Pogledajmo sledeću rečenicu:

"Samoubistvo se ne bira;

ono se događa kada bol nadjača mehanizme

koji inače služe da ga ublaže."

To je sve. Ti nisi loša osoba, ludak, slabić, niti ti bilo šta fali zato što razmišljaš o samoubistvu. To čak ni ne znači da ti zaista želiš da umreš - to jedino znači da trenutno pokušavaš da istrpiš više bola nego što možeš da podneseš. Ako ti neko stalno dodaje teret na pleća, u jednom trenutku ćeš neminovno pokleknuti kada tereta bude previše... bez obzira na to koliko ti želeo da stojiš. (Eto zašto je besmisleno da ti neko kaže "razvedri se!"-- pa, naravno da bi uradio to kada bi mogao.)

Ne prihvataj ako ti neko kaže "nije to ništa, nije toliko strašno da bi te nateralo na samoubistvo". Ima mnogo vrsta bola koje mogu dovesti do razmišljanja o samoubistvu. Koliko je neki bol nepodnošljiv, i šta će izazvati taj osećaj da ne možemo više, zavisi od osobe od osobe. Ono što je nekome podnošljivo, ne mora da bude i tebi, i obrnuto. Trenutak kada bol postaje nepodnošljiv, zavisi od toga kako si inače naučio da se sa njim nosiš.

Kada bol postane suviše snažan da bismo mogli da ga prevaziđemo, tada se javlja misao o samoubistvu. Samoubistvo nije ni dobro ni pogrešno; nije nedostatak karaktera; ono je moralno neutralno. To je prosto nesrazmera između bola i načina da se on ublaži.

Postoje dva potencijalna načina da se otrgneš od razmišljanja o samoubistvu:

  • da pronađeš način da umanjiš bol
  • da unaprediš metode kojima se bol može prevazići.

Obe mogućnosti dolaze u obzir.

Sada bih želeo da ti skrenem pažnju na nekoliko stvari o kojima bi mogao/la da razmisliš:

Treba da znaš da ima ljudi koji zaista uspevaju da prebrode svoja razmišljanja o samoubistvu-- čak i ljudi koji se osećaju isto tako loše kao i ti sada. Statistički, šanse da i ti to ostvariš su sasvim dobre. Nadam se da ti ova informacija pruža barem neku nadu.

Dozvoli sebi da zauzmeš distancu. Reci "Sačekaću 24 sata pre nego što bilo šta učinim." Ili nedelju dana. Nemoj zaboraviti da su osećanja i postupci dve različite stvari-- to što bi eventualno želeo da se ubiješ, ne znači da treba to i da uradiš istog trenutka. Ostavi sebi malo vremena između tvoje želje za samoubistvom i onoga što konkretno planiraš da preduzmeš. Možeš to da učiniš kroz 5 minuta kada završiš čitanje ovog teksta. Nastavi da radiš bilo šta što si prethodno radio i primeti da iako još uvek želiš da sebi oduzmeš život, to do ovog trenutka još uvek nisi učinio. Meni to zvuči ohrabrujuće, a nadam se i tebi.

Ljudi često pribegavaju samoubistvu kada traže sklonište od bola kome su izloženi. Zapamti i da je osećaj olakšanja od bola samo osećaj i da moraš biti živ da bi ga osetio. Nećeš nikako moći da osetiš to olakšanje koje ti je tako potrebno ukoliko si mrtav

Neki ljudi će loše reagovati na tvoja osećanja o samoubistvu, obično ako su uplašeni ili ljuti; oni zapravo mogu da nanesu još veći bol umesto da ti pomognu, uprkos namerama, govoreći ili postupajući nepromišljeno. Treba razumeti da se njihove negativne reakcije ne odnose na tebe, već na njihove sopstvene strahove. Ali ima i ljudi koji mogu da budu sa tobom u ovim teškim trenucima, koji te neće osuđivati, prepirati se sa tobom, slati u bolnicu ili pokušavati da te odgovore od toga što se loše osećaš. Njima je prosto stalo do tebe. Pronađi nekoga od njih. Sada, iskoristi svoja 24 sata ili nedelju dana i reci mu/joj/im šta ti se događa i kroz šta prolaziš. Nije sramota ni potražiti pomoć, na primer... pozovi psihoterapeuta, pažljivo pronađi prijatelja kome ćeš se obratiti ili bilo koga ko želi da sasluša. Bitno je da ne izlažeš sebe nepotrebnom teretu pokušavajući da samostalno prebrodiš ono kroz šta prolaziš. Jedan razgovor o tome kako si dospeo u situaciju da o tome razmišljaš može te osloboditi ogromnog pritiska, a može biti i dodatno sredstvo protiv bola, koje ti je potrebno da bi povratio ravnotežu.

Razmišljanja o samoubistvu su sama po sebi traumatična. Nakon što ona izblede, moraš nastaviti da brineš o sebi. Terapija je nekada zaista dobra ideja.

Pa, kao što vidiš, prošlo je već nekoliko minuta i ti si još sa mnom. Zbog toga mi je zaista drago.

Pošto si stigao/la dovde, zaslužuješ nagradu. Mislim da bi mogao/la sebe da nagradiš jednim poklonom-- neka to bude, recimo, jedan novi način za prevazilaženje bola. Seti se, gore na početku teksta, rekao sam da je glavna ideja da imaš više sredstava i načina da prevaziđeš bol. Pa, zašto ne bi sebi pronašao/la još jedan takav način, ili dva, ili deset! Sve dok ih ne bude više od onih stvari koje ti nanose bol.

Iako je ova stranica možda uspela da ti pruži bar neku malu utehu i olakšanje, najbolji način da savladaš bol jeste drugo ljudsko biće i razgovor. Ako pronađeš nekoga ko želi da sluša i kažeš mu/joj kako se osećaš i kako si dospeo do razmišljanja o samoubistvu, tada si već uvećao broj svojih sredstava za odbranu od bola za jedan. Uz malo sreće, prva osoba na koju naiđeš neće biti i poslednja. Ima zaista puno ljudi oko tebe koji bi želeli da te saslušaju. Vreme je da počneš da tragaš za nekim/nekom od njih.